Vjerujem da svi vi, zarad pospješivanja sveopšte sprdnje, često čitate super-zabavno štivo "Pobjeda". Ja to činim svakodnevno. Jedan od poslednjih napisa koji me je nasmijao (o gadjenju i deja-vuima ne bih) jeste "lični stav" gospodje Andrijane Vukotić, bivše živahne voditeljke Replike, a sada savjetnice za odnose sa javnošću dobro znanog nam premijera. Taj nazovi tekst nosi naziv "Istini ne treba imunitet" (objavljen je u jučerašnjem broju gore pomenutog štiva). Evo kako "misli" jedno objektivno, novinarsko biće, kojem je istinita riječ glavno oružje. Evo kako "umuje" ta glava, koja je potpuno urušena ili makar izmučena narkolepsijom, izazvanom opojnim mirisima Njegovih cigara, para, igara i drugara (navešću dio teksta za nezaborav):
“Neistina je da su crnogorski državni organi organizovali i bili karika u lancu međunarodnog šverca duvana. Istina je da je bila riječ o tranzitu cigareta – poslu koji je potpuno bio u skladu sa propisima i zakonima tadašnje Jugoslavije.
Insinuacija je da je novac od tog posla završavao u džepovima prijatelja Mila Đukanovića i na tajnim računima svjetskih banaka. Fakat je da se tim novcem punila državna kasa i da je bio prijeko potreban za preživljavanje nacije u izuzetno teško vrijeme.
Obmane su da se u Italiji protiv premijera Đukanovića vodi „sudski postupak“ i da je protiv njega „podignuta optužnica“. Činjenica je da je predsjednik Vlade dao na sopstveni zahtjev izjavu tužiocu u Bariju, uvjeren u jedini mogući ishod tamošnje istrage – da će sa Crne Gore i njega lično konačno biti skinuta neosnovana sumnja koja je godinama prijetila ugledu države i bila predmet zloupotreba u političke svrhe kakva je svojevremena namjera da se osujeti projekat obnove državne nezavisnosti Crne Gore.
Laž je da se Đukanović pred italijanskim sudovima pozvao na imunitet. Istina je da se iz zapisnika razgovora sa istražiteljima u Bariju nedvosmisleno može zaključiti da premijer ni u jednom trenutku nije posegao za diplomatskom zaštitom.
Sijanje magle je priča da je predsjednik Vlade pokrovitelj organizovanog kriminala. Bjelodano je i iz Crne Gore i inostranstva u ko zna koliko navrata priznato da Milo Đukanović kao predsjednik Vlade i čelnik najjače političke stranke predvodi demokratski izabranu vlast koja Crnu Goru uspješno vodi boljem životnom standardu, članstvu u Evropskoj uniji i NATO-u.
Da je Milo Đukanović bio organizatror šverca sigurno je da mu danas i svih ovih godina ne bi bila otvorena vrata najviših zvaničnika u Briselu, Vašingtonu, Moskvi... Autori besprimjernih optužbi potcjenjuju i zdrav razum ogromne većine građana Crne Gore koji iz izbora u izbore Milu Đukanoviću ukazuju sve veće povjerenje, dok se onima koji iznose ovakve laži istom progresijom smanjuje broj birača. ”
Više se, dakle, ne radi o strahopoštovanju, poltronstvu, idolatriji. Ovo je čisti oblik mistike koji se ne da definisati i gdje se odabrani u transu sjedinjuju sa višim/vrhovnim bićem.
Još jedan udžbenički primjer mentalnog, intelektualnog i moralnog stanja većine građana CG.
Nadam se da je dotična makar uspjela da, putem ovog "sočnog" "poimanja" i iznošenja istine, zasluži jedno šmekanje od strane Najzgodnijeg, dok bude drhtala, skrivajući svoj stidljivi pogled iza jedne od kancelarijskih zastava.
