Humor, Humor kojeg nema...

Sigurno vam nije izmaklo nešto što se mjesecima emituje na nekim TV-kanalima, naročito u periodu prikazivanja fudbalskih utakmica. To su nekakve nazovi reklame, u kojima su u glavnim ulogama mlađani crnogorski glumci, konzumenti nikšićkog piva. Ne bih ovom prilikom o kvalitetu glume, niti je uopšte to suština, već bih akcenat stavila na nazovi humoru. Način proizvodnje tzv. šala, način izvođenja istih, onaj vještački smijeh imaginarne publike, poruke kojih nema itd. – zaista čine cijelu stvar apsolutno bljutavom. Otkako znam za kategoriju humora u CG, znam da ovakva stvar na ovim prostorima definitivno ne pali. Mislim, alo, kao fore su: nekoliko đevojaka (manekenki) ulazi s pivom u prostoriju – i to je smiješno; ovi jadnici naručuju pivo šankeru koji im je iza leđa, pa ga isti spušta niz tobogan – i to je smiješno; jedan od aktera mazi točilicu – i to je smiješno; konobarica s keceljicom im donosi pivo – i to je smiješno.... ????? Stvarno, aaahaaahhhaaaa, kakva sprdnja, zamalo se udavih od smijeha!! I tako, to me zadesi kad god uključim TV. I svaki put proklinjem sebe – što će mi ta kutara... Ono kao – tražim nekakvu kulturu ili makar dobre vijesti, i vazda me zadesi ta boleština.
Nema mjesta takvim scenarijima ođe. To čak ni s onim šovinističkim momentima koje izvodi izvjesni Peđa Šuškavčević ne bi moglo stati rame uz rame. Ili je možda u meni problem, meni koja sam navikla na monti-pajtonovske varijante, pa mi se nemoguće osmijehnut’ na raznorazne banalnosti, nepismenosti i nesrećne pokušaje da postane JESTE ono što NIJE?! Da, da, biće da je do mene. Vjerovatno ne razumijem ova savremena kretanja crnogorskog komediografskog žanra...